Apsolutno pojma nemam kako bih započeo ovako nešto, ali jednostavno mi je došlo da se iscimam kako bih piskarao neka svoja iskustva vezana za poker.
Nisam poker pro, ali se uporno cimam ne bih li postao bar mali deo tako nečeg. Započinjao sam i team poker projekte, i challenge projekte, i online, i live... U svakom slučaju iz svakog pokušaja sam, nažalost, izlazio samo sa iskustvom više. I dalje sam mikrolimitaš, ali se ne stidim toga. Niti se stidim da javno u bilo kakvom razgovoru izjavim da igram poker i to, zamisli, za PRAVE pare. Istina je da je bilo tu i tamo nekih uspeha koji su uglavnom na tome i ostali jer su trebale pare za staklo na kolima koje je razbijeno, ili za registraciju i tako. Obrni okreni, ljuštio sam bankroll kad možda nije trebalo. Nije ni bitno. Da sam se razočarao u poker ili da su mi iskustva samo loša ne bih se ni trudio dalje. Batalio bih i nastavio da životarim kao i svi smrtnici.
Zamislio sam ovo kao blog zabavno edukativnog karaktera. Ne baratam strukturom pokera doktorskim stilom niti sam neki veliki poznavalac igre. Kao i većina njih, još uvek sam u fazi učenja iako sam u ovoj priči već više od dve godine. Ok... Treba se opeći kako bi znao šta je bol. Upravo zbog tih opekotina u sebi vidim nešto što retko viđam u poker okruženju oko mene. Naime, svako od vas (ko se bavi pokerom) je čuo sijaset bad beat priča, siguran sam. I, naravno, vi kao odgovor imate još težu i tužniju, a istina je da su svakome svoji problemi najteži. Tako je i u svim ostalim segmentima u životu. Ono što mogu da obećam je u ovom blogu nećete od mene čuti ni videti bad beat ruku ni u kakvom obliku. Konvertovaću ruke, naravno, i postavljati ih ovde sa propratnim textom o tome šta i kako sam pogrešio, kako sam mogao bolje ili možda čak kako sam odlično odigrao (nikad se ne zna). Ni jedna od tih ruka neće biti sa rezultatom, u svakom slučaju. Jednostavno je. Bad beat je sastavni deo pokera. Dešavao se, dešava se i dešavaće se. Nikakav emotivni frust ne može to da promeni i ne vidim poentu u trošenje energije na pomenutu stavku.
Trenutno stanje je takvo da sam podstanar sa dva kredita, jednim full time poslom i par part time poslića (nekad jedan, nekad tri. Zavisi). Vremena za poker je malo, ali volja i želja su velike. Oduzima se od spavanja, napravi se neki ritam koji mi je ok, ali tu i tamo nekad zaškripi i vremena baš zafali. Protiv toga se ne može i najlakše bi mi bilo da sednem i da kukam, zar ne? Neka hvala, nije moj stil. Poker i edukaciju kroz isti vidim kao neki hobi trenutno koji mi može pomoći kako finansijski tako i u izgradnji sebe kao ličnosti. Meni je jasno da ljudima koji se ne bave pokerom ovo jako čudno zvuči i verovatno me osuđuju na više načina, ali stvari stoje tako. Izbor postoji i on je na vama. Ovde nisam da bih nekoga terao da promeni mišljenje.
Neka bude ovo neki mali uvod u nastavak, a ja ću se potruditi da što češće nabacim neki post i trudiću se da ne lupetam mnogo.
Nisam poker pro, ali se uporno cimam ne bih li postao bar mali deo tako nečeg. Započinjao sam i team poker projekte, i challenge projekte, i online, i live... U svakom slučaju iz svakog pokušaja sam, nažalost, izlazio samo sa iskustvom više. I dalje sam mikrolimitaš, ali se ne stidim toga. Niti se stidim da javno u bilo kakvom razgovoru izjavim da igram poker i to, zamisli, za PRAVE pare. Istina je da je bilo tu i tamo nekih uspeha koji su uglavnom na tome i ostali jer su trebale pare za staklo na kolima koje je razbijeno, ili za registraciju i tako. Obrni okreni, ljuštio sam bankroll kad možda nije trebalo. Nije ni bitno. Da sam se razočarao u poker ili da su mi iskustva samo loša ne bih se ni trudio dalje. Batalio bih i nastavio da životarim kao i svi smrtnici.
Zamislio sam ovo kao blog zabavno edukativnog karaktera. Ne baratam strukturom pokera doktorskim stilom niti sam neki veliki poznavalac igre. Kao i većina njih, još uvek sam u fazi učenja iako sam u ovoj priči već više od dve godine. Ok... Treba se opeći kako bi znao šta je bol. Upravo zbog tih opekotina u sebi vidim nešto što retko viđam u poker okruženju oko mene. Naime, svako od vas (ko se bavi pokerom) je čuo sijaset bad beat priča, siguran sam. I, naravno, vi kao odgovor imate još težu i tužniju, a istina je da su svakome svoji problemi najteži. Tako je i u svim ostalim segmentima u životu. Ono što mogu da obećam je u ovom blogu nećete od mene čuti ni videti bad beat ruku ni u kakvom obliku. Konvertovaću ruke, naravno, i postavljati ih ovde sa propratnim textom o tome šta i kako sam pogrešio, kako sam mogao bolje ili možda čak kako sam odlično odigrao (nikad se ne zna). Ni jedna od tih ruka neće biti sa rezultatom, u svakom slučaju. Jednostavno je. Bad beat je sastavni deo pokera. Dešavao se, dešava se i dešavaće se. Nikakav emotivni frust ne može to da promeni i ne vidim poentu u trošenje energije na pomenutu stavku.
Trenutno stanje je takvo da sam podstanar sa dva kredita, jednim full time poslom i par part time poslića (nekad jedan, nekad tri. Zavisi). Vremena za poker je malo, ali volja i želja su velike. Oduzima se od spavanja, napravi se neki ritam koji mi je ok, ali tu i tamo nekad zaškripi i vremena baš zafali. Protiv toga se ne može i najlakše bi mi bilo da sednem i da kukam, zar ne? Neka hvala, nije moj stil. Poker i edukaciju kroz isti vidim kao neki hobi trenutno koji mi može pomoći kako finansijski tako i u izgradnji sebe kao ličnosti. Meni je jasno da ljudima koji se ne bave pokerom ovo jako čudno zvuči i verovatno me osuđuju na više načina, ali stvari stoje tako. Izbor postoji i on je na vama. Ovde nisam da bih nekoga terao da promeni mišljenje.
Neka bude ovo neki mali uvod u nastavak, a ja ću se potruditi da što češće nabacim neki post i trudiću se da ne lupetam mnogo.
Samo sibaj i sa tekstovima i sa rukama, da potrajes bar do nove godine.
ReplyDeleteDo nove godine sam pro grinder ;)
ReplyDeleteajmo, ajde..
ReplyDelete